Nisam bio siguran da li da kapitalizujem ono “hrišćanskim”; jer nisu to knjižare koje su, usput – hrišćanske, nego su hrišćanske – knjizare. S druge strane, te knjižare imaju svoje nazive; ono “hrišćanska” je samo atribut. Ostavio sam naslov, kakav god da je.
Za te hrišćanske knjižare sam cuo i ranije. Na sajmovima knjiga uvijek ima po jedan neugledni, poluprazni štandić sa raznim izdanjima Biblija i knjiga poput “Sveti Simon Simonović”. Prodavci su blijedi, visoki, sa dugim bradama (urbana varijanta popa) koji za nekih devet eura i devedeset devet centi sire Boziju rijec (Zastarjela izdanja Biblije na čijim je koricama napisano “ova knjiga se ne smije prodavati”). Takvi sajmovi im, makar za kratko, pružaju uzvišen razlog za pazar.
Hrišćanska knjižara u kojoj sam ja, kada sam u Americi bio na razmjeni, bila je sasvim drugačija. Počev od klijentele: moja host majka, redovna mušterija, niti je blijeda niti ima dugu bradu. A sama knjizara ni malo ne naliči pravoslavnoj piljarici nego modernom protestantskom bordelu. Izgled bordela joj daje slika mišićavog Isusa u gaćicama kako umire na krstu, koji bi uzbudio svakog nekrofila. U tu knjizaru, koja odaje stav moderne religije koja se ne stidi da golotinju u velicini 2X1 postavi na vidljivo mjesto, uklapao bi se i izazovni poster lijepe Marije Magdalene u ljudskoj velicini.
U knjižaru (koja se zove “Divlja Religija”) sam usao da bih kupio božićni poklon. Činila mi se kao mjesto gdje bih našao nešto vezano za najveći hrišćanski praznik. Kakva knjiga, album…
“Divlja Religija” nije bila hrišćanska knjižara: to je bio mali hrišćanski “supermarket vjere”. Kud gos se okreneš, imas svijetleće naslove knjiga “Deset koraka do vjere”, “Ti, perfektan vjernik”, “Na koji nacin nas Bog gleda”. Velika polica sa torbicama za bibliju (i u dječijoj velicini) olovkama sa citatima iz Biblije…
Toliko o knjizari. Sa strane imaš vitrine i vitrine prepune malih beba-Isusova, lutkica Bogorodice, Mojsija (pritisneš dugme i on izvadi štap, pritisnes drugi put i štap se izvije u zmiju)…
Ono sto me je zaista ucinilo stranom mušterijom u “Divljoj Religiji” (jedna od stvari) jesu porcelanske lutke Djeda Mraza kako drži krst. Djeda Mraz jeste inspirisan likom svještenika, pa je tako povezan sa hrišćanskom tradicijom, ali ga nikad, koliko ja znam, nisu koristili kao maskotu hrišćanstva, sa crvenim plaštom i krstom (sto je davno bio izgled krstaskih predvodnika)…
Kud nestade djedica koji daje poklone svoj djeci na svijetu? Ko mi ukrade toleranciju, ravnopravnost i političku korektnost? Pitao sam se da li da, nakon svega, i očekujem nesto od Djeda Mraza za Bozic…
U “Divljoj Religiji” nisam kupio ništa. Ipak, čuo sam da grade drugu hrišćansku knjižaru, nedaleko od “Divlje Religije”. Bas me interesuje kakva će biti ova nova… Moja je procjena da ce ih konkurencija natjerati da smisle neki originalni proizvod, poput hrišćanske paste za zube koja izbacuje kaladont u obliku krsta, ili hrišćanske pomorandze, koja nije prskana i 100% je zdrava.
Ipak mislim da bi poster Marije Magdalene zaista promijenio stvari.
POSLJEDNJI KOMENTARI