Hajde da priznamo da fakat živimo u diktaturi koja ulazi u svaku poru našeg društva – u vladavini jedne potrošačke kulture, ispraznog svijeta koji se sa pravom može nazvati “Runway” kultura. Naše društvo se u posljednje vrijeme izbirikalo po pitanju rječnika. Meinstrim potrošačkog pop-Runway drutva (u našem slučaju pop-folkeraj društva) je počeo da koristi eufemizme. Tako, Milo više nije Lopov nego je u-neku-ruku-kontroverzni političar, Ruski KGBovci koji su (opet eufemizam – diskutabilno) postali oligarsi su danas Biznismeni, Jelena Karleuša je umjetnica, a bivša manekenka nikako nije neobrazovana, plitka sponzorusa, nego dobija laskavu doživotnu titulu “bivši supermodel”.
Koliko sam ja uspio da vidim, eufemizmi nikad nisu nikome dobro donijeli. A ko ih izmisli? Etimološko porijeklo riječi “eufemizam” potiče od grčkog “eufema” znači “dobar govor”, suprotno “blastfemi” ili “lošem govoru”, što je za stare Grke bilo glasno izgovaranje imena bogova i drugih religioznih tabua.
Malo po malo, kako su antički religiozni tabui bivali sve dalji, a centri moći u potrošačkom Runway društvu sve bliži – eufemizme koristimo da ne bi, ne daj bože, oskrnavili integritet tajkuna, bivših manekenki, umjetnika Dada (Polumente, ne Đurića) i ostalih likova iz galerije potrošačkog Runway društva.
U skorije vrijeme cvjeta ljubav između ruskih tajkuna i bivših manekenki. Prava ljubav; ruski egzotični šarm je izgleda neodoljiv, a romantična priroda tih tajkuna je ukratko smrt za lijepe žene. Niko, ne dao Bog, ne pomišlja da je onaj ruski tajkun najobičniji mafijaš, a da je ona manekenka što se udala za njega sponzoruša. Na takvu jednu “blastfemu”, na takav prostački pogled – koji ne unižava one gromade i veličine Runway društva, već mene samog, seljaka sa Durmitora – mediji Runway društva stavljaju svojevrsnu cenzuru. A znate šta je najgori efekat censure? Autocenzura; neće proći ni deset godina a mi ćemo se sami spriječavati da mislimo na takav priprost način. Pamti, pamti, pamti – Grand parada proizvodi talente!
Ovaj mali, nepretenciozni tekstić će možda, za deset godina neko pročitati i zabrinuti se za moje zdravlje:
Priprosto je reći da Aca Lukas nije roker nego najobičnija seljačina.
Ogavna je misao da se ona naša manekenka udala zbog para (jer, kad je pozovu na TV Pink i pitaju je za njenu ljubav sa onim Rusom, o čemu će zaboga pričati?)
Slavko Perović pljuje kad ikonu našeg društva nazove najobičnijim lopovom.
Kao svaka diktatura, Runway mašina potrošačkog društva je toliko moćna da postavlja standarde – mediji te mašinerije mogu da spinuju javnost dotle da ona povjeruje u ama baš sve što mašinerija hoće – može bilo koja folk pjevačica postati pop pjevačica, može mafijaš postati biznismen, seljak – neseljak, a političar koji truća najobičnije gluposti – filozof. I, upravo kao svaka dikratura, vi ste ili dio nje, ili ste joj neprijatelj – ako se ovako nastavi, neka vas ne čudi što kritizere Šaka Polumente prikažu kao seljake, a samog Šaka Polumentu kao emancipovanog građanina. Postaćete neprijatnija vaša pojava nego njegova pjesma, ako je to moguće.
Diktatura divova potrošačkog Runway društva je toliko jaka i sveobuhvatna da su hiljade glava koje kleče pred njima zaista povjerovale u njihovu priču. Runwayev sistem vrijednosti je zaista ubojito dizajniran – na prvi pogled, moral je besprijekoran, uz male, jedva primjetne modifikacije koje je pokretačka mašina Runway društva ugradila. Jer, Runway potrošački sistem vrijednosti i mora biti najsličniji vrijednostima velikog dijela populacije; manekenka Heidi Klum će biti gost u emisiji Opre Vinfri i tu će govoriti o ljubavi, poštenju, porodičnim vrijednostima, djeci i sreći, čak i o svojoj vjeri i trenutku u kome je pronašla Hrista… nasložiće prosječnim majkama i domaćicama toliko đubreta da zaboravimo da se ona, majka koja ima divan, divan odnos sa kćerkom, slikala gola za nekoliko magazina, da je ta glasnogovornica zdrave hrane svako malo u rehabilitacionom centru zbog droge, i da je ona, koja savjetuje majke, važan dio mašinerije koja njihove rođene kćerke vrednuje kao robu.
Režim potrošačkog Runway društva, kao i svaki režim, ima svoje fanatike – a to su ljudi koji su rođeni u sistemu, odgajani u sistemu, i pušteni u sistem sa jedninim razlogom da budu fanatici, jer jedno društvo je stabilnije ako ima svoje ludake. Klasičan primjer takve ispranosti mozga je većina sadašnjih modnih dizajnera. U njihovom poslu umjetnosti je vrlo malo – i kroz njihove radove i kroz njihovu priču vide se prazne floskule koje je mašina Runway izmislila i zaslijepljujuća fascinacija vrhom potrošačke Runway piramide. Na “lokalnom” nivou, voditeljke TV Pinka nisu dobar primjer fanatika potrošačkog društva – jer, po jednoj anketi, među osnovkama nešto manje od 50% njih želi da bude manekenka ili voditeljka zabavnog programa – te djevojčice su kandidati za istinske fanatike. Oni će, za deset godina, biti gorivo za Runay potrošačku mašinu!
Jedinstvenu sliku cijelog procesa možemo vidjeti ako gledamo naše sopstveno društvo, Crnu Goru, i “process” tokom dvadeset godina. “Proces” se odnosi na mnogo stvari – na uspon TV Pinka, Turbo Folka i njegovih zvijezda, i mnogobrojnih bogataša koji su do dan danas važan potporni stub naše domaće Runway potrošačke mašine. “Proces” se vremenski poklapa i utiče na jedan drugi, dugi process – moralni sunovrat naše zemlje i našeg društva i slom vrijednosnog sistema kojim se Crna Gora nekad ponosila. Devedesetih se popularizovala institucija sponzoruša, ispočetka gruba i prosta – danas sofisticirana. Baš kao što su se naši tajkuni, od klasičnih mafioza sa lančevima i crnim naočarima, transformisali u poklonike mode i mecene Runway potrošačkog društva, tako su se transformisale i naše sponzoruše, mada je osnovna, kurvinska priroda toga posla preživjela kao najizdržljiviji virus.
Za kraj, ima jedan veoma popularan YouTube video takmičenja za izbor Tinejdžerske Mis Amerike (Miss Teen America) i finalistkinje iz Južne Karoline. Ostvario joj se san – postala je poznata, doduše kao kreten, ali slava je slava. Mis Južne Karoline je bila pitana za njeno mišljenje o činjenici da 50% Amerikanaca ne može da locira Sjedinjene Američke Države na mapi svijeta. I tu je ova diva Runway potrošačke culture krenula da elaboriše; to je bilo slaganje sintagmi, nemogućih konstrukcija i besmislica tolikih da su zasmijale i voditelja šoua. Svoj jednominutni govor je završila sa riječima “This way we can build a better future”. Te riječi je iskoristio svaki političar na obije strane Atlantika. Ova plavokosa djevojka je živi primjer nepobitive činjenice – potrošačka Runway kultura je uzela maha svugdje, a njeno jednominutno lupanje je nuspojava. Izgleda da je najjasnija Mis Karolini i potrošačkoj Runway kulturi kog se mogu sjetiti jedna pjesma Partibrejkersa, “Ti nisi Julija, ja nisam Romeo, noćas sam nešto gadno pojeo; lepo pričaš, lepo hodaš, slatka mala nemoj lako da se prodaš…”
POSLJEDNJI KOMENTARI